Abstract | UVOD: Transplantacija jetre danas je prihvaćen način liječenja akutnog i kroničnog zatajenja
jetrene funkcije kod djece i odraslih osoba. Kod pedijatrijskih bolesnika koji su u završnom
stadiju bolesti, transplantacija jetre smatra se posljednjim pristupom liječenja. Sama
transplantacija je vrlo složena operacija i unatoč iznimnom napretku u stopama preživljavanja
i dalje dolazi do značajnog morbiditeta i mortaliteta. Thomas E. Starlz, 1967.godine izvodi
uspješnu transplantaciju kod djeteta starog osamnaest mjeseci te tako pridonosi da
transplantacija jetre postane standardni postupak u liječenju jetrenih bolesti.
POSTUPCI: Za izradu diplomskog rada podatci su prikupljeni iz znanstvenih baza
pretraživanjem literature dostupne na internetu (engl. desk research). Pretražene su sljedeće
baze podataka: Medline, Embasa, Scopus, PubMed, Researchgate i Hrčak. Kriterij uključivanja
bila je stručna literatura vezana uz transplantaciju jetre u pedijatriji, dok je kriterij isključivanja
bila literatura starija od 15 godina.
PRIKAZ TEME: Transplantacija jetre danas je standardni postupak za djecu koja se nalaze u
završnom stadiju bolesti jetre. Napredak u transplantaciji postignut je poboljšanjem kirurških
tehnika i pojavom novih imunosupresivnih lijekova. Iako većina transplantirane djece uživa u
izvrsnoj kvaliteti života, i dalje ostaje velik broj komplikacija, uključujući vaskularne i bilijarne
probleme, perforaciju crijeva, teško odbacivanje, infekciju, hipertenziju i dugotrajno oštećenje
bubrega. Vrijeme transplantacije je izuzetno važno. Rana transplantacija nepotrebno ugrožava
djetetov život, dok prekasna transplantacija smanjuje šanse za uspjeh.
ZAKLJUČAK: Transplantacija jetre zahtjeva timski rad stručnjaka, a medicinska sestra ima
iznimno važnu ulogu u cjelokupnom postupku liječenja i zbrinjavanja djeteta jer je odgovorna
za sprječavanje infekcije, primjenu lijekova, uočavanje promjena u stanju djeteta, provođenje
dijagnostičkih postupaka, a osim skrbi za dijete ima značajnu ulogu u edukaciji i komunikaciji
sa roditeljima. S obzirom da se postoperativna zdravstvena skrb nakon transplantacije provodi
u jedinici intenzivnog liječenja, medicinska sestra mora posjedovati mnogobrojne vještine i
znanje koje je odlučujuće za uspjeh liječenja. |
Abstract (english) | INTRODUCTION: Liver transplantation is today an accepted method of treating acute and
chronic liver failure in children and adults. In pediatric patients who are in the final stages of
the disease, liver transplantation is considered the last approach to treatment. Transplantation
itself is a very complex operation and despite remarkable progress in survival rates, significant
morbidity and mortality still occur. Thomas E. Starlz, in 1967, performed a successful
transplant in an eighteen-month-old child, thus contributing to the fact that liver transplantation
became a standard procedure in the treatment of liver diseases.
METHOD: For the preparation of the thesis, data were collected from scientific databases by
searching the literature available on the Internet (desk research). The following databases were
searched: Medline, Embasa, Scopus, PubMed, Researchgate and Hrčak. The inclusion criterion
was the professional literature related to liver transplantation in pediatrics, while the exclusion
criterion was the literature older than 15 years.
OUTLINE: Liver transplantation is today a standard procedure for children who are in the final
stages of liver disease. Progress in transplantation has been achieved with the improvement of
surgical techniques and the emergence of new immunosuppressive drugs. Although most
transplanted children enjoy an excellent quality of life, a large number of complications remain,
including vascular and biliary problems, intestinal perforation, severe rejection, infection,
hypertension, and long-term kidney damage. The timing of the transplant is extremely
important. Early transplantation unnecessarily endangers a child’s life, while late
transplantation reduces the chances of success.
CONCLUSION: Liver transplantation requires the teamwork of experts, and the nurse has an
extremely important role in the overall treatment and care of the child because she is responsible
for preventing infection, medication, detecting changes in the child's condition, conducting
diagnostic procedures, and in addition to caring for the child role in education and
communication with parents. Since postoperative health care after transplantation is carried out
in an intensive care unit, the nurse must possess the many skills and knowledge that are crucial
to the success of treatment. |