Cilj: Cilj ovoga rada bio je ispitati zaposlenike KBC-a Osijek o njihovim iskustvima i situacijama u kojima su se nalazili za vrijeme pandemije COVID-19. Ispitanici i metode: Istraţivanje se provodilo meĊu medicinskim sestrama/tehniĉarima zaposlenim u KBC-u Osijek. U svrhe istraţivanja korištena je anketa kreirana za ovo istraţivanje kojoj su pristupili medicinske sestre/tehniĉari koji su za vrijeme pandemije radili s oboljima od COVID-19. Na anketu se odazvalo ukupno 72 ispitanika. Istraţivanje je provedeno u obliku anonimnog anketnog upitnika te se provodilo preko internetske znaĉajke „Google obrasci“ i njegovo je popunjavanje trajalo petnaest minuta. Rezultati: Središnja dob ispitanika je 34 godine što ukazuje na to da je veliki broj mladih medicinskih tehniĉara/sestara radilo s najteţe oboljelima od COVID-19. Prilikom prve pojave bolesti COVID-19 veliki dio ispitanika mislio je da je bolest lakša i sliĉna gripi. Medicinsko osoblje bilo je podvrgnuto stigmatizaciji najviše zbog straha od mogućeg oboljenja. Neki su ispitanici naviknuti na razne situacije, stres i smrtne sluĉajeve, meĊutim nekima je ova pandemija bila stresna i uznemiravajuća. Puno prekovremenih, udaljenost od obitelji i izolacija od drugih ljudi ostavilo je velik trag na svima koji su radili s oboljelima od COVID- 19. Zaključak: Najizloţeniji u borbi protiv ove pandemije bili su medicinski djelatnici. Medicinske sestre i tehniĉari pristupili su novim zadatcima tijekom pandemije odgovorno i profesionalno bez obzira na uvjete i posljedice. Zdravstveni sustavi trebaju biti spremni na nove moguće sliĉne izazove kako bi se zdravstvena zaštita odvijala sa što manje loših posljedica za zdravstvene djelatnike.