Abstract | Cilj rada: Cilj ovog rada je, uz odabir pravovaljane medicinske literature, prikazati slučaj
skraćene Ahilove tetive u dječjoj dobi zbog kojeg pacijent hoda na prstima. Naglasiti ozbiljnost
situacije i prikazati fizioterapeutsku procjenu i provođenje habilitacijskog liječenja i fizikalne
terapije kod ove anomalije. Ukazati na propuste roditelja i pacijenta.
Prikaz slučaja: Pacijent N.N. zbog hoda na prstima dolazi na pregled kod dr. spec. fizikalne
medicine i rehabilitacije gdje se isključuju sve neurološke bolesti i ukazuje na urođenu
anomaliju. Na drugom pregledu se točnije dijagnosticira pacijenta N.N., uz razne testove se
očituje slabiji oblik skraćenja Ahilove tetive i nemogućnost izvođenja dorzalne fleksije u
gležnju. Pacijenta N.N. se upućuje na habilitaciju uz fizikalnu terapiju u razdoblju od dva
mjeseca po dva puta tjedno.
Zaključak: Kongenitalno skraćenje Ahilove tetive sve je češća pojava kod djece. Hod na
prstima koji je karakterističan za djecu sa skraćenom Ahilovom tetivom stvara zabrinutost kod
roditelja. U ovom slučaju pacijent N.N. odradio je propisanu terapiju, ali nije ponovljen pregled
kod liječnika, stoga ne znamo rezultate terapije. Dijete se uz propisanu terapiju bavilo
nogometom, kojim se bavi i danas, za koji se može zaključiti da daje rezultate suprotne terapiji.
U ovom radu možemo vidjeti rezultate ponovljene fizioterapeutske procjene i sveukupnog
stanja pacijenta. |
Abstract (english) | Aim of paper: The aim of this paper is, with the right choice of medical literature, to describe
a case of an Achilles tendon shortening in childhood, which causes the patients to walk on their
toes. Furthermore, to emphasize the seriousness of the situation and to show the
physiotherapeutic evaluation and implementation of habilitation treatment and physical therapy
for this anomaly. And at last, to point out the omissions of the parents and the patient.
Case report: Patient N.N., due to walking on his toes, comes for an examination by a specialist
in physical medicine and rehabilitation, where all neurological diseases are ruled out and he
points to a congenital anomaly. At the second examinaton, the patient N.N. was more accurately
diagnosed, with various tests revealing a weaker form of shortening of the Achilles tendon and
the inability to perform dorsiflexion in the ankle. Patient N.N. is referred for habilitation with
physical therapy for a period of two months, twice a week.
Conclusion: Congenital shortening of the Achilles tendon is an increasingly common
phenomenon in children. Toe walking, which is characteristic in children with a shortened
Achilles tendon, causes significant concern for parents. In this case, the patient N.N. completed
the prescribed therapy, but the doctor’s examination was not repeated, so we do not know the
precise results of the therapy. Along with the prescribed therapy, the child is, to this day, an
avid soccer player. This can be concluded to produce results contrary to the therapy. In this
paper we can see the results of repeated physiotherapeutic evaluation and the overall condition
of the patient. |